Friday 6 November 2009

Tko ce preuzeti odgovornost?

Tko ce preuzeti odgovornost?

Ako bi Europska Unija dopustala da njome manipuliraju odredjene medjunarodne politicke snage mimo medjunarodnog prava, onda sve drzave koje aspiriraju na clanstvo u EU-u imaju veoma ozbiljan razlog za brzo trijeznjenje i hladjenje. Rjesavanje slovensko-hrvatskoga granicnog spora, nakon sto je Hrvatski sabor glasovima 80 zastupnika, unatoc silnom protivljenju vecine u hrvatskoj javnosti, prihvatio “Sporazum o arbitrazi izmedju Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije”, uslo je u dramaticnu fazu u kojoj se i za Republiku Hrvatsku ali i za Europsku Uniju otvaraju bitna, dalekosezna, sudbinska pitanja te je glavni problem tko ce preuzeti odgovornost za presedan koji se djelomice vec dogodio a njegovi pravi razmjeri tek su na pomolu.

Rezultat arbitraze koji bi od Hrvatske zahtijevao odricanje od dijela teritorija, gubljenje neposredne granice izmedju Hrvatske i Italije, stvorio bi upravo taj sudbinski presedan koji se moze smatrati svojevrsnim otvaranjem Pandorine kutije i rusenjem temelja na kojima pociva Europska Unija. Upozorenja koja je iznijela Komisija “Iustitia et pax” Hrvatske biskupske konferencije u izjavi od 31. listopada o hrvatsko-slovenskom razgranicenju, premda su bila osobito aktualna prije odluke Hrvatskoga sabora, ne gube na svojoj tezini ni nakon zelenoga svjetla sluzbene hrvatske politike jer se ticu temeljnih odnosa u Europskoj Uniji.

Vec ostvareni presedan je u tome sto je sluzbena politika EU-a pristala, stovise po svome predstavniku tome i kumovala, da se granicni spor izmedju Slovenije i Hrvatske rjesava - umjesto principijelno i iskljucivo u duhu medjunarodnoga prava - mjesavinom politike i prava. “Europska komisija EU-a nadilazi svoja ovlastenja mijesajuci se u bilateralna pitanja dviju drzava i poticuci na opasni presedan krsenja europskoga i medjunarodnoga prava” - istice se u izjavi Komisije “Iustitia et pax”. Presedan se takodjer vec ostvario u cinjenici da je clanica Europske Unije, konkretno Slovenija, blokadom hrvatskih pristupnih pregovora primijenila metodu ucjene, pogazivsi i medjunarodno pravo i dobrosusjedske odnose, a da Europska Unija nije nasla (bilo da nije mogla, bilo da nije htjela) sredstva ni nacin da zaustavi ili sprijeci takvo necivilizirano postupanje.

Popustanje Sloveniji, ako se svjesno i odlucno ne zaustavi - jer to je jos uvijek moguce - postat ce jasan znak i drugim drzavama clanicama EU-a da se isplati presezati na tudji teritorij, da se isplati primjenjivati metodu ucjene, posebno prema zemljama kandidatima za pristup Europskoj Uniji - a to doista moze otvoriti Pandorinu kutiju novih kriza. Nije moguce da toga nisu svjesni najodgovorniji u vodstvu sadasnje Europske Unije, ili u vodstvima drzava clanica Europske Unije, pa se namece pitanje: Zasto se u praksi ne postuju temeljna nacela EU-a? Selektivna primjena nacela medjunarodnoga prava stvara elementarnu nesigurnost i Europsku Uniju degradira na nevjerodostojnu medjunarodnu tvorevinu. Takodjer, ako bi Europska Unija dopustala da njome manipuliraju odredjene medjunarodne politicke snage mimo medjunarodnog prava - kao sto je to slucaj s ad hoc Haskim sudom iza kojega formalno stoji vec davno nevjerodostojna Organizacija ujedinjenih naroda - onda sve drzave koje aspiriraju na clanstvo u EU-u imaju veoma ozbiljan razlog za brzo trijeznjenje i hladjenje.

“Nije li svakome sad, nakon objavljenog Sporazuma o arbitrazi, jasno da jedini rizik o kome uvijeno govore domaci politicari snosi samo i iskljucivo Hrvatska, jer moze bespravno izgubiti dio svoga nacionalnog mora, podmorja i zracnog prostora, dok Slovenija moze dobiti i jedno i drugo i trece, preko prava i protiv prava?” - pita s pravom Komisija “Iustitia et pax”. Dogodi li se da Republika Hrvatska izgubi u politicko-pravnom arbitriranju dio svoga teritorija - pa bilo to i nakon ulaska Hrvatske u EU - a pristala je na arbitriranje jer zeli uci u EU, onda to postaje ociti presedan da je ucjena ne samo politicki-pravno legitimirana nego je i korisna, ucinkovita i svrhovita.

U tom kontekstu vrlo je dragocjeno upozorenje Komisije “Iustitia et pax”: “Komisija smatra da hrvatski gradjani imaju pravo i duznost zahtijevati da Hrvatska vlada i medjunarodna zajednica traze od EU-a, od OSCE-a, od Vijeca Europe i od OUN-a da odvrate Slovensku vladu od teritorijalnih pretenzija, od igranja vatrom na ovim podrucjima gdje je, ne tako davno, posezanje za tudjim teritorijem proizvelo goleme ljudske tragedije upravo zbog krsenja medjunarodnog prava i obveze cuvanja mira.” To upozorenje vrijedi ne samo za aktualne slovensko-hrvatske odnose nego i za sve buduce pokusaje presezanja za tudjim teritorijem izmedju clanica EU-a i zemalja koje bi se zeljele prikljuciti EU-u.

Popustanje Sloveniji da dobije teritorijalne ustupke od Hrvatske kao drzave kandidata za puno clanstvo u EU-u znacilo bi da EU tolerira da neka zemlja na stetu druge zemlje dobiva “preko prava i protiv prava”, a to bi pak znacilo da Europska Unija nije “zajednica prava i moralnih vrijednosti”, kako se deklarira, da ne vodi brigu da se stvarno uspostavlja trajni i stabilni mir, dobrosusjedski odnosi. Bilateralni sporovi koji nisu rijeseni pravedno, na temelju pravedno primijenjenih nacela medjunarodnoga prava - u ovom slucaju Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora, koju su potpisale sve clanice EU-a, sama EU, pa i Slovenija i Hrvatska - ostaju otvorena zarista moguceg sukobljavanja i izvori nestabilnosti i nemira. Tko od hrvatskih, slovenskih i europskih politicara moze preuzeti na sebe odgovornost za eventualno takvo neprimjereno rjesenje i za buduce poteskoce i neizbjezne razmirice i nemire izmedju dva inace prijateljska susjedna naroda?


Glas Koncila

http://www.glas-koncila.hr/index.html

06. 11. 2009.

Ivan Miklenic

No comments: